Twitter

Pobjednički literarni rad Nedžme Latić na konkursu Medrese u povodu Dana državnosti Bosne i Hercegovine

Travnik, novembar 2016. godine

Silazim niz kaldrmu okićenu bjelinom
Spuštam se na krvlju popločane pločnike.
Utapam srce u majčinu suzu
Sjećanja u devedeset drugu.
Zagledah se u bijela polja
Što gusto naseljena pusta izgledaju
Ostavih pogled na dignutim rukama
Kroz koje fatiha lebdi do Gospodara.
Koraci mi žure prema mostu Starom
Iznad Neretve što nosi sjećanja, snagu i nečiji život.
I onda se ponovo vraćam vezirskom gradu
Ćevapima, Lutvinoj kahvi i Ilhamiji.
Pored sebilja umorne od života golubove gledam
Dok neko pokušava ispraviti krivu Drinu.
Neko vrišti muklom tišinom u tami
I želi spoznati svjetlost
Diviti se mjesecu iznad Bosne
Da mu još jednom osvijetli put.
Jer umijeće je cijeniti, voljeti i vjerovati
I onda kad je svaki dokaz ljudskom oku ukinut.
Crkvena zvona i ezani se prepliću tamo gdje miriše krv šehida.
Ponosno dižem ruke
Tihu fatihu učim
U slavu zemlje u kojoj živim
U slavu njenih živih vojnika
Živih u našim srcima
A već odavno pokrivenih čednom zemljom
Crnjom od smrti na ovom,
A svjetlijom od meleka na budućem svijetu.