Samo umjetnost može svijetu snova udahnuti privid stvarnog života, a stvarni život maštovito preobraziti u čudesan oblik snova. Veliki su oni koji se otisnu na pučinu bijesnog okeana, koji grmi svojim valovima. Sprema se oluja.Veliki su oni koji se puste u more, koje vodi samo ka jednom pravcu, ka okeanu. Rizik je veliki. Dubine umjetnosti se ne dosežu. Trošna tvrđava je ispred mojih očiju, koja ne preže od vremena, od starosti, od bolesti. Ne broji dane i vječito stoji..prkosi godinama, stoljećima. Ona živi, diše, jer ona je umjetnost. Stvara oluje na Dunjaluku, ali njeno postojanje samo broji uspjehe. Najednom, utiša se sve...ljudskom umu se čini da nestaje. A onda..onda nastaje bljesak. Munja! Nebo se otvara, a ona progovara snagom onog što jeste, strahom da ne prestane bivati. Plaši se da ne postane ono što nije. Jer čovjek je slabašan, rastresen, griješan. Preplaši se ruke čovjeka, a onda se vine. Vine se u visine, baš ka nebu. Uzdiže struje stečene na zemlji, koje ju prognaše. A gore, u visinama, pronađe sebe. Odjednom sijevnu! Vraća se svježija, cvati u svom proljeću. To je ona-umjetnost. Odvajkad nepokolebljiva, ali ipak puna straha. Straha od smrti, od postepenog nestanka, od izumiranja. Kroz simfonije malog ptičijeg orkestra ulazi u srca nadahnutih, onih za koje zna da će je oživjeti, da će je sačuvati od udara. Udara glasa koji ruši sve pred sobom. Zov divljači, koji ubija. Da će srca nadarenih dati njenom postojanju svježinu, novu kompoziciju u novim vremenima. Radosna što neće umrijeti. Srdašca osviještenih će je okupati krasotom i smislenošću, koja će izazvati divljenje kod ljudi kamenih. Ispuniti ih čežnjom, željom za napretkom. Spriječava odustajanje. Ne dozvoljava da se podigne bijela zastavica. Samo stane, gordo, gledajući u nebo, želeći mu nešto šapnuti. Ali šutnjom progovara. Slika vrijedi više od hiljadu riječi, rekoše. A njena, njena vrijedi još više. Neiscrpna je i uvijek postigne ono što mora, ono što želi, u bilo kom periodu, u bilo kakvoj okolnosti. Vrati se i vrati nam. Vrati nam snagu života, ojača u nama želju za čuvanjem kostiju naših predaka, koji su nju sačuvali za nas. Da bi se prenosila s koljena na koljeno i tako do danas živjela..u našim mislima, u našim prsima, u našim srcima..